<body>


Rastanak ni u pjesmi nije lak, gdje ćeš ti, a gdje ću ja?

02.04.2010.

Rujan 2002., sunčano jutro. Prvi dan škole. Prvi dan našeg osmogodišnjeg druženja.
Zajedno smo prolazili kroz naše prve svađe, prve ljubavi.. zajedno smo odrasli. Sedam, skoro osam, godina je iza nas.


Sedam godina je iza nas to nije mala stvar, sto si starija sve si sjajnija ti zvijezdo sjevera.


Sve je zapravo brzo prošlo. Možda vam ovo što pišem ništa ne znači, naći ćete novo društvo u srednjoj, no osnovna se ne zaboravlja. Nadam se da djelimo mišljenje.
Pred nama je prva važna odluka: koju srednju odabrati?
Zatvara se doba našeg djetinjstva, ulazimo u svijet odraslih.
Sada, kad se bliži naš zadnji dan, polako zacrtavamo točku na ovo poglavlje našeg života, odlazimo dalje, moramo.
Bez obzira na sve, uvijek ću se sjećati naših super izleta i druženja, naše zezancije i pomaganja, naše uspone i padove i naravno naša sloga. Vjerovatno najbolji primjer našeg slaganja je kada se nitko od nas nije pojavio u školi (jer smo tek ujutro saznali da je štrajk prekinut), ili kada smo svi zajedno pruzeli krivicu kada je B razbio prozor.
8.b neka vam je sa srećom, volim vas sve.

(Možda je rano da pišem post o završetku škole, ali znate i sami da ne pišem baš previše u zadnje vrijeme. Strašno sam se ulijenila.)

Image and video hosting by TinyPic


Crni leptire, kad su tvoje usne druge ljubile, nisu shvatile da su mene zauvijek izgubile.


(nije ova pjesma bezveze ovdje, to je naša razredna :D, neželite znati kako je ta pjesma postala naša razredna :D)

10:23 - Komentiraj ( 21 ) Print - On/Off

Ljubav je bol na srcu mom, ti si me dušo ranio s njom.

11.02.2010.

Bila je jako mlada kada su se upoznali, nije se ni snašla, a već je bila zaljubljena.
Mjesecima je sanjala o njemu, cijelo vrijeme je samo na njega mislila.. I onda joj je poslao poruku. Napisao joj je da mu je stalo do nje, da ju voli.
Bila je van sebe od sreće, voljela ga je više od svega i u potpunosti mu vjerovala.
Ta 4 mjeseca bila su joj najljepša u životu.. Voljela je njihove duge razgovore, tajne sastanke, voljela je što mu može reći sve.. Jednostavno je bila presretna.. A onda, te tmurne jesenske večeri poslao joj je poruku. Napisao je da je gotovo između njih, da je najbolje za oboje da se prestanu viđati. Njezin svijet se tada srušio. Ne, nije plakala, suze teći nisu htijele, ne, nije mu ništa pisala, ruke pisati nisu mogle. Učinila je ništa. Sve joj je postalo ništa. Jedno veliko ništa.
Noći je provela u suzama, budila se je sa suznim očima, zbog njega je pisala tužne ljubavne pjesme za tragičnim krajem. Padala je sve dublje i dublje..
Prolazili su mjeseci, iz dana u dan nadala se da će joj se javiti no on se nije javljao nije ni pitao za nju. Bilo je očito da je gotovo.
Tada je shvatila da mora nešto poduzeti sa sobom, shvatila je da to nije ona, shvatila je da je nije bio vrijedan i da nije vrijedan njenih suza. Odlučila je napokon krenuti dalje, odlučila je preboljeti ga. Bacila je sve njegovo, ostavila je tek jednu njihovu zajedničku sliku za uspomenu.

I tako malo po malo bila je sve sretnija, njezini su joj prijatelji puno pomogli.
Jednog dana, kada je kao i obično sjedila na klupi ispred škole upoznala je jednog dečka. Taj dečko bio je sve što je ona željela. Bio je drag, pristojan, ali i otkačen i zanimljiv. Baš takvog je ona željela, no bojala se, bojala se da će opet biti povrijeđena, ali nije mogla protiv srca, zaljubila se. Neko vrijeme skrivala je svoje osjećaje, ali mu je na kraju sve priznala i on je njoj priznao da je zaljubljen u nju od trenutka kada su se upoznali. Prohodali su se. Tada je shvatila da sreća za nju još uvijek postoji. Sunce je napokon i njoj zasjalo.
Voljela ga je i on je volio nju. Svaki tren slobodnog vremena provodili su zajedno.
Nakon nekog vremena onaj prvi, onaj koji ju je povrijedio joj je napisao poruku. Napisao je da je još uvijek voli i da ne zna zašto je dopustio da ona toliko pati. Napisao je da zna koliko ga je voljela, ali da se ponio kao kreten što ju je ostavio.
Preplašila se. Ne, nije mogla opet sve ispočetka prelaziti, koliko god je još nešto osjećala prema njemu znala je da ne smije opet sve ispočetka.
Odgovorila mu je samo kratko "Kasno je."
Život je kratak, koračaj sigurnim koracima i bar se ponekad sjeti da sam te ludo voljela. Kada pronađeš svoju sreću sjeti se jedne male koja je sa suzama u očima gledala kako odlaziš. Sjeti se da ti je pjesme pisala, zbog tebe nesretna postala, vječno je željela tvoju blizinu.. Ali sada, kasno je..

I bilo je kasno. Ona je sada bila sretna. A on, onaj koji ju je povrijedio, on je više nije zanimao. Nije mu željela da prođe ono što je ona prošla, željela mu je sreću, ali daleko od nje. Preboljela ga je. Napokon je bila sretna u pravom smislu riječi SREĆA.



I da, sretno Valentinovo zaljubljenima.
14:37 - Komentiraj ( 27 ) Print - On/Off

06.02.2010.

*Ako imaš prijatelja sretan si.*
Ja imam. Imam njih. Imam njih koje me dižu kad padnem, koje me utješe kad sam tužna.. One koje su uvijek tu.
Obožavam kad zajedno provodimo vrijeme ludirajući se.
Obožavam kada se zajedno smijemo stvarima koje zapravo nisu smješne.
Obožavam kada zajedno hodamo jedna do druga držeći se ispod ruku.
Obožavam kada se pod fizikom dopisujemo sve zajedno.
Obožavam kad odemo u mek i tamo se prežderavamo.
Jednostavno obožavam vrijeme koje provodim sa vama.

One su moje i samo moje najbolje prijateljice.

- u međuvremenu -
Bila sam na natjecanju iz hrvatskog jezika :D Ponosna 4. sam bila. ^^

Image and video hosting by TinyPic
17:00 - Komentiraj ( 5 ) Print - On/Off

Ja sam suze i smijeh, ja sam svijetlost i grijeh.

23.01.2010.

Zakaj bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano?
Ljubav, naravno.

Dragi, shvaćaš li da mi je još uvijek stalo do tebe? Shvaćaš li da se ne mogu svađati s tobom je te volim. Na neki način. Ti si meni nešto poput droge. Ili ne, ne znam.
I ne mogu ti reći koliko mi je lijepo bilo kad smo ostali sami na onoj klupici. Neću ti lagati da mi nije pasalo kada smo bili na onim ružnim školskim stepenicama. Ne mogu i neću ti lagati. I znam.. znam da nije ni tebi svejedno, znam i vidim to. I ne samo ja, to vide i drugi. A onda kad me pitaju :"pa kaj vi niste skupa?" svi su zbunjeni kad čuju istinu, kad čuju da zapravo nismo skupa iako svi misle da jesmo. Ali znaš i sam da je bolje da nismo, jer kad smo u vezi se svađamo i sve to. A ovako se bar ne svađamo.


Ne, nismo skupa iako svi misle da jesmo. Jer se ponašamo ko da jesmo, a nismo.
Ljepše mi je ovako iako znam da bih opet bila s njim. Opet i ponovno. iako mi opet bilo isto. ah.


KKŠŠ.* Ja ne mogu vjerovati. Izgubila sam svoju bilježnicu sa lepom žabom nacrtanom gore. damn. -.-

Image and video hosting by TinyPic
jel se da kome dopisivat preko pisama? :/
13:34 - Komentiraj ( 2 ) Print - On/Off

Gdje sam bila ja kad se pamet djelila? Ne znam.

27.12.2009.

Mislim da mi je glupo započeti post s Božićnom čestitkom. Jer sam ionako poslala već puno smsova i emejlova i slično. No ipak, Sretan Božić i sve najbolje. I bla, bla.

I opet. (To ti je zato kad si naivna, dušice!) Ah šta se može. E jel s emože jedan dan voljeti, a drugi ne?
(Oh, izluđuješš me!)
To je glupo. Piše da me voli, a drugi dan je sve isto kao i prije. Damn. Uostalom odsad samo zabava pa se ne nerviram previše. Želim samo da mi daš pusu. Jednu za kraj. O, srcedrapajuće.
Zanemarite ovo gore.
Idemo danas skupa. Wihu. Vozićemo se skupa u autu. Jupi jej. (Idešš, kak mrzim pretjerivanja.)
Ah, volim da, a znam da ni njemu nije svejedno. Al ne mislim patit.
Nema mi smisla patiti za nekim. To mi je onak nekul. I tak.

Ja bi htjela da sam ležimo nasmješeni u snjegu. Pa možemo i nestat. Ni bed. Ali hoću snijeg.

Image and video hosting by TinyPic
08:57 - Komentiraj ( 11 ) Print - On/Off

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


Profile